Sagres – kolijevka pomoraca dugo smatrana krajem svijeta

Granica raznolikosti portugalskog krajolika prolazi grubim konturama strmih litica, konstantno obavijenim oštrim i hladnim vjetrom koji dopire s Atlantika te Sagres čini jednim od rijetih izoliranih mjesta u kojem se može doživjeti ljepota u svom izvornom obliku, daleko od bljeskalica fotoaparata/ Aktualne parole vezane za Europsko nogometno prvenstvo: „Portugal je otkrio svijet. Sada neka svijet otkrije Portugal.“, dobro pokazuju kako je ta izolirana zemlja dugo bila zaboravljena i izblijedjela u povijesnim udžbenicima.

Priča o Sagresu i St. Vincentu priča je o najjugozapadnijoj točki Europe, stoljećima smatranoj samim krajem svijeta i početkom svih velikih zempljopisnih otkrića. Granica raznolikosti portugalskog krajolika prolazi grubim konturama strmih litica, konstantno obavijenim oštrim i hladnim vjetrom koji dopire s Atlantika te Sagres čini jednim od rijetih izoliranih mjesta u kojem se može doživjeti ljepota u svom izvornom obliku, daleko od bljeskalica fotoaparata Engleskih, Njemačkih i Nizozemskih turista. Iza zidova restauriranog dvorca više se, na žalost, ne nalaze se ostaci starog pomorskog alata, već su povijesno značajne učionice i prostorije iskorištene kao izložbeni prostor i suvenirnica. Jedini ostatak čudnovatog nautičkog alata jest veličanstveni krug unutar dvorišta Rosa Dos Ventos putem kojeg su se mjerili odnosi tlaka i vjetra. Na liticama St. Vincenta smješten je drugi po redu najmoćniji svjetionik u Europi, Cabo de São Vincente, čija svjetlost dopire i do 100 kilometara u more.

Povijesne značajke tog „ruba svijeta“ stoljećima su se ocrtavale u ulozi posljednjeg konačišta umornim pomorcima koji su po posljednji put utovarivali svoje brodove prije raznih prekooceanskih avantura. Ta sirova priroda nekadašnjim je mornarima i istraživačima nudila utjehu i nadu, a njezini stražari, veličanstvene stijene, bile su hram mira u kojem su se pomorci konzultirali s bogovima koji su im davali upute i posljednje savjete prije raznih putešestvija. Mnogi avanturisti imali su tada vrlo povoljne uvjete za odličnu zaradu jer su se Europom širili egzotični mirisi začina s Dalekog Istoka za kojima se pomamio sav „civilizirani“ svijet. Trgovina mirodijama bila je toliko unosna, da ako bi od pet brodova, četiri potonula zajedno s teretom, taj jedan preostali pokrio bi cijeli gubitak i još donio zaradu. Time započinje priča o portugalskim osvajanjima i osnivanjem prve profesionalne pomorske škole, nakon čega granice zemljopisne karte više nikada nisu bile iste. Prema Ptolomejevim kartama (ujedno i jedinom autoritetu Srednjeg vijeka što se tiče smaog izgleda zemaljske kugle), Atlanski ocean predstavljao je beskrajnu vodenu masu koju je nemoguće preploviti, a put prema jugu, duž afričke obale, također se smatrao neprohodnim jer se mislilo da se afričko kopno prostire sve do Arktičkog pola te da je sraslo s australskim kontinentom. Ptolemej je tako smatrao da Portugal ima najgori mogući položaj među svim pomorskim zemljama Europe jer leži izvan jedinog plovnog mora – Sredozemnog.

Počeci pomorske profesije
No, jedna od najistaknutijih ličnosti pomorske povijesti, osnivač prve i najveće pomorske škole te organizator istraživačkih svjetskih pohoda na neistraženi svijet, Henrik Pomorac, sin portugalskog kralja Ivana I., doveo je u pitanje Ptolemejeve tvrdnje i uočio prednosti položaja Portugala. U slučaju da je je Ptolemej bio u krivu, Portugal bi tada bio odskočna daska za sva otkrića i imao bi najbliži put do Indije.Veliki izazov i osjećaj za dobrom zaradom potaknuo je Henrika da odbije položaj vrhovnog zapovjednika engleske vojske te se povukao u dvorac na rt Sagres, gdje je u samoći gotovo 50 godina pripremao plovidbu do Indije. U tom vremenu Henrik je sakupljao karte iz različitih dijelova svijeta koje se nisu slagale s Ptolemejevim, surađivao je s arapskim i židovskima učenjacima u izradi najnovijih nautičkih instrumenata, potaknuo i razvoj brodogradnje u zemlji te utemeljio prvu nautičkohidrografsku školu iz koje su izrasli najveći pomorci 15. stoljeća. Tako započinje i gradnja brodova sposobnih za plovidbu oceanom, a iz običnih ribara i brodara počinje se formirati pokoljenje pomoraca gdje ključni dio posade postaju “majstor astrologije” i nautički stručnjak. Kako se već pokazala sudbina vizionara, Henrik Pomorac svoje plodove rada nije ubrao za svog života, no svojim je naporima položio temelje budućoj trgovinskoj i kolonijalnoj moći Portugala pa je tako u 15. stoljeću, zahvaljujući prekomorskim ekspedicijama te otkrićem puta do Indije, Portugal preko noći postao prvi pomorski narod svijeta i proširio svoj teritorij za 10 000 puta. Cijelo jedno desetljeće Portugalci su upravljali većim dijelom svijeta nego što je upravljalo Rimsko carstvo u vrijeme svoje najveće rasprostranjenosti, i to s manje od milijun i pol stanovnika. Sukobi s Englezima i Nizozemcima kojima su kumovali Španjolci i gubitak mnogih kolonija nepovratno su oslabili Portugal, a promjena cjelokupne slike svijeta otkrivanjem novih oceana i kontinenata izbrisala je značaj njegovog zemljopisnog položaja.

Dugo prvi u povijesti, dugo zadnji u EU
Danas na teritoriju Portugala od otprilike 50 tisuća kvadratnih metara živi nešto manje od 10 milijuna stanovnika, nekada najvećih svjetskih osvajača, a danas boraca za preživljavanje u nemilosrdnom žrvnju sudbina zemalja Europske Unije. Aktualne parole vezane za Europsko nogometno prvenstvo: „Portugal je otkrio svijet. Sada neka svijet otkrije Portugal.“, dobro pokazuju kako je ta izolirana zemlja dugo bila zaboravljena i izblijedjela u povijesnim udžbenicima. Međutim, u razgovoru s tamošnjim stanovništvom, pogotovo južnjacima iz pokrajine Algarve, Portugal osjeća lagani pomak na bolje, stanovništvo se nada boljim danima i većim napojnicama. Taj isključivo turistički dio zemlje može se danas pohvaliti turistima iz istih onih zemalja zbog kojih su izgubili slavu i novac pa je tako 90 posto gostiju s britanskog i nizozemskog teritorija. Naći neku pravu autentičnu portugalsku atmosferu na jugu je gotovo nemoguće, jer mjesta s ogromnim televizorima koji prijenose utakmice pripadaju većinom Englezima. No, ono što je zanimljivo jest da u istim tim restaurantima i kafićima rade isključivo Englezi i Nizozemci.

Bez obzira na turistički prilagođena mala središta koja su prije samo 50 godina bila autentična sela, već nekoliko kilometara u unutrašnjosti započinje pravi mali poljoprivredni raj u kojem strše brdašca unutar nacionalnog parka čiji je veliki dio površine prošle godine stradao u požarima, a svako toliko prirodnu idilu prekine neko gradsko i pomorsko središte kao što su luke Faros i Porto. Kao i u svakoj zemlji, tako i Portugalu postoje napeti odnosi „sjevera“ i „juga“ pa tako južnjaci ne vole Lisabonce jer smatraju da se preveliki postotak od turističke zarade slijeva u džepove metropole, dok stanovnici Lisabona i sjevera južnjake još uvijek zovu Maurima. Portugal se, naime, dosta dugo odupirao napadima Maura, no upravo zahvaljujući njihovoj prisutnosti na portugalskom tlu, arhitektura gotovo svakog gradića sadrži smjesu europske i arapske civilizacije, a najviše od svih Lisabon. Vrlo zanimljiva četvrt Alfama srednjovjekovno je lisabonsko središte koje je jedino preživjelo glasoviti potres 1755. godine. Noću opasna, danju mistična atmosfera u Alfami za daljnje istraživanje iziskuje posebnu kartu za orijentaciju jer je građena u obliku labirinta pa su bakice koje u crnom sjede ispred niskih kuća vrlo začuđene ako do njih dopre koji bljesak fotoaparata turista koji se nije izgubio. Još poznatija četvrt, Bairro Alto, meka je ludih noćnih provoda koji zahtjevaju svega nekoliko sekundi vožnje uspinjačom na čijem izlasku vrebaju mamitelji poznatih restauranata u kojima se izvodi glasovita fado glazba . Saudade, portugalski naziv za pojam čežnje i tuge, glavne su karakteristike te tradicionalne tužaljke, često popraćene tragičnim i romantičnim stihovima u pratnji akustične gitare. Upravo se kroz portugalsku glazbu može zaključiti kako je emotivan i otvoren njegov narodu koji je po prirodi itekako veseo i topao, no i temperamentan u situacijama koje zahtijevaju obranu kulture i tradicije.

Portugalci su također vrlo diskretni i nemaju razumijevanja prema nedoličnom i napadnom ponašanju turista bez obzira s koliko debelom lisnicom oni mahali ispred njihovih očiju. Može se zapravo povući jedna vrlo realna paralela između njihovog i hrvatskog mentaliteta, a i lako se može, kroz primjer Portugala i predvidjeti sudbina Hrvatske nakon ulaska u Europsku uniju. Portugalci imaju što ponuditi, niti jedan posjetilac neće se osjećati uskraćenim za uslugu i uslužnost, a pojava hrvatskog turista budi u njima veliku znatiželju i predstavlja svojevrsnu egzotiku. Najveća sličnost ipak se može najbolje doživjeti osjetilom okusa, budući da je portugalska kuhinja gotovo identična dalmatinskoj, riba i vino dominiraju, a i način pripreme morskih poslastica gotovo je isti, samo što Portugalci vole malo ljuću varijantu. Jako su ponosni na svoje ljute „piri piri“ papričice koje nazivaju portugalskom vijagrom. Koliko god, turistički gledano, portugalska obala može izgledati kupljenom, njezin narod sa svim svojim arhetipima i tradicijom se nikako ne može nazvati prodanim.

Kailas – pupak svijeta na 6714 metara nadmorske visine

Stari Grci svoje su bogove smjestili na Olimp, najvažniji kršćanski događaji zbivali su se na Sinaju, Araratu i Golgoti, dok srednjoamerički Indijanci štuju vulkan Popocatapetl. Većina tih planina izgubila je na svojoj svetosti, bilo zbog lakog pristupa, okruženja modernom civilizacijom ili nekog drugog razloga. Međutim, Kailas je i dalje mjesto hodočašća i velikog štovanja za oko milijun ljudi četiriju vjeroispovijesti.

Ćandzekan, u prijevodu mjesto za prostiranje (klanjanje), planinski je prijevoj s kojega se, na putu po južnom prema zapadnom Tibetu, prvi put vidi gotovo pravilna piramida svete planine Kailas. U znak pozdrava i zahvale Bogu za dolazak do tog prijevoja, vozači naših džipova i vodiči povikali su u jedan glas “Lha, so, so, so…”. Zatim su izašli iz vozila i zajedno s drugim hodočasnicima, okrenuti prema Kailasu, podigli sklopljene dlanove iznad glava, spustili ih do čela i zatim do srca, nakon čega su cijelom dužinom tijela legli na zemlju s rukama ispruženim pred sobom. Prostor je odzvanjao tihim mrmljanjem molitvi i šumom koraka oko stupa sa šarenim molitvenim zastavicama. Na svim planinskim prijevojima, naime, hodočasnici ostavljaju zastavice crvenih, bijelih, žutih, plavih i zelenih boja na kojima su ispisane molitve koje ostaju vijoriti na vjetru i slati molitve Bogu. S prijevoja Ćandzekan pruža se pogled i na sveto jezero Manosarovar. Jezero se nalazi na visini nešto većoj od 4600 metara. Slatko je, za razliku od brojnih tibetanskih isključivo slanih jezera, ostataka Thetys praoceana. U večernjim satima uz jezero se, oko zapaljenih vatri, okupljaju hodočasnici u tradicionalnim tibetanskim nošnjama. Tijekom dana kruže oko jezera po hodočasničkom putu (kori) dugom 120 kilometara i obilaze samostane. Na određenim mjestima ostavljaju mani-kamenje s isklesanom molitvom “Om Mani Padme Hum” (“Pozdrav dragulju u lotosovom cvijetu”). Dragulj predstavlja Buddhu koji se često prikazuje kako sjedi na lotosovom cvijetu. Jedan od samostana uz jezero, slikovitog imena Chiu ili ptičja gompa, napravljen je na vrhu stijene, kao gnijezdo. Nedaleko Chiu gompe nalazi se i nekoliko toplih izvora pa su napravljene kupke. Voda se kroz cijevi dovodi do kada za kupanje. Teren uokolo izvora je bijel, i iako izgleda poput zaostala snijega, to je od minerala koji ostaju nakon isparavanja vode.

Usred stijene stube koje vode u nebo
I s jezera Manosarovar pruža se pogled na Kailas. Planina, visine 6714 metara, nalazi se u zapadnom Tibetu izdvojena iz planinskog masiva Himalaje. Nitko se još nije popeo na njen vrh. Kailas nazivaju i pupkom svijeta, središtem univerzuma, savršenim snježnim draguljem, mjestom gdje su se prosvijetlili prvi proroci. Mnogi narodi imaju svoje svete planine. Stari Grci svoje su bogove smjestili na Olimp, najvažniji kršćanski događaji zbili su se na Sinaju, Araratu i Golgoti, a srednjoamerički Indijanci štuju vulkan Popocatapetl. Većina tih planina izgubila je na svojoj svetosti, zbog kakog pristupa, okruženja modernom civilizacijom ili nekog drugog razloga. No, Kailas je i dalje mjesto hodočašća i velikog štovanja za oko milijun ljudi cetiriju vjeroispovijesti (budiste, hinduiste, janaiste i predbudističku bon religiju). Južna stijena po sredini ima utor – žlijeb za kojeg budisti vjeruju da predstavlja stube u nebo. Sjeverna stijena za hinduse predstavlja prijestolje Šive. U indijskim Vedama (svetim spisima) spominje se planina Meru koja leži na laticama lotosovog cvijeta i ispod koje izviru četiri rijeke. I upravo je Meru, prepoznata u Kailasu ispod kojeg izviru također četiri rijeke – Ind, Brahmaputra, Sutlej i Karnali (pritok Gangesa). Kailas leži i na težištu najveće kopnene mase na svijetu (Afrika, Europa, Azija). Za vrijeme mladog mjesec, otprilike 15 dana prije punog, počinju svečanosti povodom Saga Dawe (Buddhin mjesec).

Saga Dawe na Zlatnom pašnjaku
Mnoštvo hodočasnika u to je vrijeme na putu prema svetoj planini. Nekad su dolazili pješice, no danas uglavnom, na dupkom punim otvorenim kamionima, šibani vjetrom, snijegom i suncem. Saga Dawa je najveći budistički blagdan i slavi se u četvrtom mjesecu tibetanskog kalendara, na dan punog mjeseca, što je našem kalendaru ove godine odgovaralo 26. svibnja. To je dan kada se Buddha rodio, prosvijetlio i otišao u paranirvanu. Posebnost ove godine je u tome što je godina konja u podznaku vode, što je Buddhin znak. U ovoj godini, a to se ponavlja svakih 12 godina, jedan krug, vanjska kora oko Kailasa, računa se kao njih 13 koliko ih inače treba proći da bi se imao pristup unutrašnjoj kori. Prema vjerovanju – tko prođe 108 kora oko Kailasa – ide izravno u nirvanu. Broj 108 je uz 13 najsvetiji broj u budizmu jer je Buddha prepoznat po 108 znakova na tijelu. Broj 13 najvjerojatnije predstavlja 13 istih mijena mjeseca tijekom godine. Cilj svih hodočasnika je na dan Saga Dawe biti na Zlatnom pašnjaku na kojem se nalazi Tarboche – oko 30 metara visok drveni stup koji se spušta svake godine uoći Saga Dawe.

Mjesto nebeskog pokopa
S njega se skidaju stare molitvene zastavice, stavljaju nove i ponovno ga se podiže, točno u podne, na dan Saga Dawe. Dizanje je postupno i izaziva klicanje i odobravanje mnoštva. Prema otklonu stupa od okomice budistički proroci proriču sudbinu Tibeta u idućih godinu dana. To je mjesto gdje se na jednom mjestu može vidjeti šarenilo i bogatstvo tibetanskih nošnji. Na svečanosti svoje vještine i vratolomije na ukrašenim konjima pokazuju jahači iz raznih dijelova Tibeta, odjeveni u tradicionalne nošnje svoga kraja. Iznad Tarbochea pruža se ravan stjenovit plato – mjesto nebeskog pokopa. Tu je podignuto puno malih klamenih piramida koje okružuju prostor na kojem se usitnjavaju tijela pokojnika. Većina Tibetanaca, naime, sahranjuje se nebeskim pokopom. Tijelo se isiječe, u kamenim udubinama zdrobe se kosti i pomiješaju s tsampom (brašnom od ječma) te se tako napravi smjesa kojom se, kao i mesom, hrane lešinari privučeni dimom vatre koja se pali. Na taj se način oslobađa duša. I to je mjesto hodočašća, jer je san svakog budista biti “pokopan” u podnožju Kailasa. Hodočasnici se ovdje mole, daruju svećenike i siromahe novčanicama, valjaju se po ostacima kostiju i sasušenoj krvi kako bi snaga i dobrota pokojnika prešli na njih. Kako bi dio sebe ostavili ovdje i svoju krv izmiješali s krvlju umrlih, čačkaju zube, prstima i iglama te pljuju krv. Nakon Saga Dawe hodočasnici nastavljaju put po vanjskoj kori oko Kailasa, dugoj 54 kilometra. Od Tarbochea staza vodi kroz široku Dolinu bogova usred koje teče rijeka Lha Chu u koju se s okolnih stijena slijevaju vodopadi. Kora, na kojoj se nalaze tri samostana, ide na visinama od 4400 do 5700 metara. Temperature se kreću od minus 10 do plus 10 stupnjeva Celzija. Izmjenjuje se sunčano, vjetrovito i oblačno vrijeme. Oblaci u času prekriju planine i nastupi snježna oluja.

Pozdrav nasmijanih ljudi
Tashi Delek pozdrav je s kojima će vam se, ustiju razvučenih u širok osmijeh, obvezatno obratiti Tibetanci na kori oko Kailasa. Zastat će i nastaviti vam se smiješiti, a poneki će vam pokušati objasniti da žele fotografiju Dalaj Lame. Međutim, upozoreni smo da fotografije ne nosimo jer Kinezi “rade probleme”. Na nepalsko – kineskoj granici jednom su Slovencu iz vodiča po Tibetu čak izrezali crtež Dalaj Lame. Nedaleko drugog samostana na kori – Dirapuka, počinje uspon na prijevoj Drolma La, najvišu točku kore oko Kailasa na visini od 5660 metara. Za malobrojne zapadnjake i Indijce, koji su teže podnosili visinu ili bili slabije kondicije, uspon je bio naporan. Pojedince, očito zbog patničkih izraza. lica, Tibetanci su hvatali za ruke i vukli ih. Kasnije smo saznali da je obilazeći Kailas petero ljudi umrlo, a prema izvještaju vojske na kori je bilo oko 25.000 ljudi. Prije uspona na Drolma La nailazimo na groblje Shiwathal, gdje svi hodočasnici simbolički umiru. Shiwathal je prikaz Barda – mjesta na kojem, prema tibetanskom vjerovanju, duša 49 dana čeka novu reinkarnaciju. Hodočasnici ovdje ostavljaju dio sebe – odjeću ili pojedine dijelove tijela (nokte, pramen kose, zube, krv) i počinju nov život u istom tijelu nakon što se operu u obližnjem izvoru (pokraj kojeg je na kamenu otisak Buddhine ruke) i popnu po strmoj stazi na perivoj Drolma La. Perivoj je okružen snježnim planinama, s velikom stijenom u sredini sa čijeg su vrha razvučene zastavice. Hodočasnici ovdje mole, prostiru se, vješaju molitvene zastavice i sjede s osmijesima sreće na licu. Dalje put vodi nizbrdo. U podnožju je malo jezero, u kojem se, prema vjerovanju, Buddha okupao prije smrti i odlaska u paranirvanu. Završni dio puta ide uz kanjon rijeke i završava, kao što i počinje, u mjestu Dharchen gdje nam je, bez objašnjenja, rečeno da su nam Kinezi zabranili pristup unutarnjoj kori. Nakon trodnevnog obilaska korei dolaska u Dharchen, počeo je padati snijeg koji je do jutra zabijelio cijelo područje. Tako nas je iz podnožja svete planine, na putu do Nepale, ispratio snijegom pokriveni Kailas.

3 načina kako zaraditi novac na internetu kao pisac

Sve više i više ljudi traže načine kako da zarade novac na Internetu. Jedan od najpopularnijih načina je zaraditi pisanjem. Postoje mnogo načina gde možete koristiti vaše sposobnosti u pisanju da bi zaradili novac u današnje vreme i čak vam ne treba nikakav stepen obrazovanja da bi to radili. Sve dok izražavate vašu spremnost i želju za pisanjem, zarađivanje novca na Internetu bice uspešno postignuto. Pogledajmo ova 3 najjedostavnija načina gde možete pisanjem zaraditi novac na Internetu.

Pisanje članaka

Za mnoge ljude pisanje članaka je kao pisanje izveštaja. Postoje web sajtovi gde se možete prijaviti kao pisac i prihvatati različite poslove, većinom su pisanje članaka. Biće puno članaka različitih vrsta i tema i vaš je zadatak da date tražiocu tačno ono što traži. Neki od najboljih sajtova koji se bave time su Guru.com, IzvanKutije.com, Freelancer.com, i Iwriter.com. Ključ u najboljoj zaradi je da date tražiocu najbolji kvalitet pisanja.

Pisanje elektronskih knjiga i prodavanje

Još jedan predobar način da zarađujete pisanjem online, je pisanje vaše lične elektronske knjige i kasnije je prodate. Elektronska knjiga nije vaša prosečna knjiga. Zapravo, većina elektronskih knjiga sadrži 50-100 stranica, a dugi stihovi vaše prosečne knjige sadržaće od 100 do 300 stranica. Izaberite temu ili predmet o kome puno znate i potražite u gomili poslova ili od pojedinaca na Internetu. Napišite svoju elektronsku knjigu i onda je reklamirajte na Internetu i na kraju je prodajte.

Takođe možete prodaviti razlićita prava sa vašom elektronskom knjigom i napravili ogroman profit kao što dajete privatna label prava, master preprodavanja, i preprodavačka prava pojedincima koji kupuju vašu elektronsku knjigu. U današnje vreme , ovo su prava koja većina marketingovaca i pojedinaca traže da bi zaradili novac onlajn i da bi vi mogli zaraditi inormne pare od toga. Možete reklamirati vašu knjigu na web sajtovima kao što su Amazon.com, Kindle, pa čak i Ebay.com. Takođe bi trebali da koristite i druge marketinške taktike da bi lakše prodali vašu knjigu. Većina pisaca gleda na ovo kao veoma profitabilan način zarađivanja novca online.

Koristite Fiverr za vašu prednost

Većina pisaca koristi popularni web sajt Fiverr.com i to je odličan način da steknete dobru zaradu i napravite svoj honoraran biznis. Fiverr je sajt gde pojedinci mogu da odu i postave oglas da im se uradi za samo 5$. Većina honoraraca će odustati posle 500 reči za 5$. Ključ da pomoću Fiverr-a napreduje vaš biznis je da dobijete potencijalne klijente koji će vas stalno zvati, ne vezano za Fiverr servis. Drugim rečima, vi možete da nađete potencijalne dugogodišnje klijente pomoću Fiverr-a i biti stabilni i konstanto raditi od kraja, do početka nedelje. Jednom kad vas klijenti nađu na Fiverr-u i posviđa im se vaše pisanje, koristiće vaše radove stalno i uvek će te raditi za njih.

Većina blogera i web mastera koriste ovaj sajt da bi dobili članak napisan za njih i to bi bio dobar način da se pokrene zarada novca online i pokazivanjem vaših veština. Jedan od najboljih delova o korišćenju Fiverr-a je taj što oni sve učine da bi reklamirali vaš rad i vi ništa ne terba da radite osim što trebate odgovarati na njihove pozive različitog tipa. Ovo je odličan način za pisce da uspešno krenu u svoj online biznis kao honorarski pisci i najbolji deo je to što sve radite iz vaše udobne fotelje.

Što je stres i kako ga izbjeći?

Stres se javlja u svakoj situaciji koja zahtjeva neku promjenu, recimo ljubavni oglasi vas “potiču” na traženje novog partnera iako ste već u vezi. Međutim, ako niste u vezi licni oglasi su odlična stvar jer upravo licni kontakti su prvi korak da nekoga upoznate. Većina ljudi definira stres kao probleme sa kojima se suočavaju i brige sa kojima moraju izaći na kraj. Određena količina stresa, koja se naziva “eustres”, može poboljšati našu pribranost i koncentraciju, povećati budnost i spremnost, i doprinositi boljim rezultatima Kaže se da je zdravlje sposobnost prilagodbe na životne stresove. Ako je to zaista tako, zdravi ljudi moraju znati pronaći svoj tempo kojim će stres održati u pozitivnoj ravnoteži. Stres je sigurno povezan sa mnogim zdravstvenim problemima – srčanim napadom, moždanim udarom, visokim krvnim tlakom, čirom, kolitisom, astmom, artritisom, pa i rakom.

Ali i nedovoljna izloženost stresu također može izazvati probleme – umor, dosadu, nemir,nisku produktivnost i depresiju. Važno je pronaći zlatnu sredinu između ovih dviju krajnosti. Postoje mnoge djelotvorne tehnike, a ovdje navodimo samo važnije. Zdravo prilagođavanje znači da ste prepoznali uzročnike stresa i da poduzimate pozitivne korake u savladavanju njihovog utjecaja. Zanemarivanje ili negiranje takvog problema nezdrava je reakcija, odnosno bijeg od suočavanja sa njim.

Pravilno planiranje i organiziranje
Ta su dva koraka jako važna jer vam unaprijed omogućavaju da budete svjesni svega što ćete morati poduzeti u borbi protiv utjecaja uzročnika stresa. Pozitivni mentalni stav. Ne budite zabrinuti zbog onoga što donosi budućnost; usredotočite se svaki dan samo na probleme koje donosi taj jedan jedini dan. Prevelika zabrinutost može vas onesposobiti, a ako problem shvatite kao izazov, može vas motivirati.

Zdrav način života
Ukoliko imate zdravo tijelo, stres će vam jako teško ozbiljno naškoditi. Jačajte svoje tjelesno zdravlje na sljedeće načine: Redovno vježbajte najmanje 30 minuta dnevno. Vježbanje proizvodi endorfine, hormone koji izazivaju ugodne osjećaje i štite tijelo od stresa. Sunčevo svijetlo i svježi zrak također potiču njihovu proizvodnju, pa je vježbanje u prirodi od dvostruke koristi. Živite bez cigareta, alkohola, kofeina ili drugih štetnih droga. Uživanje ovih stvari uzrokuje štetne posljedice u vašem organizmu, koje će kad-tad izaći na vidjelo i od kojih na kraju nećete moći pobjeći. Dovoljno se odmarajte. U ovo ubrajamo dobar noćni san i redovno vrijeme za opuštanje i rekreaciju. Obilno koristite vodu iznutra i izvana. Pijte dovoljno vode da vam mokraća bude svijetla (šest do osam puta dnevno). Tuširanje svakog jutra korisno je za dobar početak dana. Imajte pouzdane životne oslonce.

Duhovnost i vjera, dom u kojem vlada ljubav, posao na kojem se osjećate vrijednim, prijatelji na koje se možete osloniti i osjećaj smisla i svrhe života – neopipljivi su ali važni faktori.

Što nas blokira u pronalaženju srodne duše, pa čak i online?

Uzmite u obzir sve stvari kojih se možete sjetiti, možda ćete biti sami do kraja života? Blokiraju li vas drugi ljudi u pronalaženju srodne duše ili ste sami krivi za to?

Probajte razmisliti o slijedećih nekoliko stvari prije nego ikoga okrivite.

Dali ste iskreni sami sa sobom i dali znate što tražite od osobe s kojom bi željeli ući u odnos? Dali želite sluškinju koja će prati i čistiti za vama ili vam treba osoba s kojom ćete biti u dobru i zlu, s kojom ćete podijeliti život i sve trenutke koje ćete tek doživjeti? Probali ste ići na slijepo upoznavanje pa nije uspjelo? Dali ste koristili servise za online upoznavanje? Dali ste sami sebi dovoljni a seksualne potrebe zadovoljavate sami sa sobom? Dali čitate erotske priče ili časopise za odrasle, ako da koliko često?

Na kraju izvadite papir i zapišite sve odgovore na ova pitanja, podvucite crtu i vidjeti ćete gdje ste i što ste vrlo brzo. Sretno vam bilo.

Osobni kontakt, pronađi srodnu dušu online

Izreku da ništa nije na cijeni, a da je cijena na svemu potvrđuje ovaj snop tekstova. Kako bih napisao što kvalitetniji tekst i sam odlučio potražiti izvore osobnih kontakata o kojima ću govoriti.

Obično u životu sve dijelimo na crno ili bijelo, odnosno dobro ili loše. Svakako, ovo o čemu pišem spada u kategoriju crnoga, odnosno lošeg i to će vam reći svatko kada ga u društvu upitate da iznese svoje mišljenje. Međutim, svi smo mi ljudi. Bez obzira na stupanj obrazovanja pa čak i privrženost religiji, sve nas vode nagoni. Na kraju krajeva, ljubavni čin je jedini način da se čovjek razmnožava. Kad smo kod ove teme, po prirodi sam znatiželjan, a istraživačko novinarstvo mi nudi da i ja zadovoljim neke svoje nagone. Doduše, nije to seksualno zadovoljstvo, ali različiti smo i svatko voli nešto drugo. Kakav bih ja to bio novinar, pisac, tekstopisac ili kako god se nazivalo ovo što ja radim, kada ne bih u google ukucao pojam: osobni kontakti.

Razlika između mene i Paola Coelha je u tome što je on od sebe stvorio na neki način marku i čita ga puno više ljudi i zarađuje ogroman novac. Kada bi se to i meni dogodilo, mi bi bili potpuno isti. Ništa on nije bolji od mene ili ja od njega.

Matorke i sex shop

Matorke možemo promatrati kao dvostruke ličnosti. Možda čak i osobe sa više lica, ali to je već preduboka psihologija. Ono što pluta na površini jest njihova ljudskost. Da, iako se tako ne čini – i one su ljudi. I one su žene. I one su bile nečije kćeri.

Imate li vi kćer?

Volite je?

Naravno, pretpostavljam da joj nikada ne biste dopustili da postane matorka. Sada biste me najradije pljusnuli jer vam uopće i spominjem takvu nekakvu gadost. Znam. Vjerujem vam. Suosjećam s vama. Matorke nisu postale matorke jer su same to htjele. Što god vi mislili o njima, matorke su to što jesu jer ih je život tako natjerao. Društvene konvencije su ih uništile. Možda ste i vi baš jedan on čimbenika zbog kojih je neka žena postala matorka.

Razmislite o velikom krugu života u kojem postoji točno određena svota novca. I sada pogledajte sve ljude kojima je namjenjen taj novac. Primjetit ćete da neki imaju više, a neki imaju manje. Poprilično nepošteno, složit ćete se. Pogotovo ako ste katolik. Odnosno ako ste pripadnik bilo koje vjeroispovjesti koja vjeruje u svevišnje biće koje je stvorilo nas ljude.

Vjerojatno se sada pitate kakve veze vjera ima sa svime?